Kor crkve Sv. Mihovila oblikovan je kao jedna vrsta čekaonice, kao predvorje pred rajskim vratima, kao prostor uskrsnuća ovdje i sada. Na zidovima se nalaze u donjem redu 12 apostola kao svjedoci uskrsnuća Isusova, iznad su sveci; u štuku stropa su figure bez krila, simboli za otkupljene ljude. Neočekivano za isusovačku crkvu: sjedala uzduž zida u oltarnom prostoru.
Na luku, koji dijeli kor od lađe crkve, nalaze se figure četvorice crkvenih naučitelja zapada (Augustin i Jeronim s lijeve strane, Ambrozije i Grgur Veliki s desne strane).
Novost je središnji oltar koji se nalazi ispod luka, a postavljen je nakon završetka II. vatikanskog sabora (1962. – 1965.). Oltar nas upućuje na to kako Isus poziva svoje na zajedničko blagovanje u kojem daje samog sebe. Prizor na brončanom reljefu o oživljavanju Jairove kćeri (Mk 5, 21) prikazuje kako vjera u Isusa može ljude iznova podići i ohrabriti za život.
